Dijabetes me naučio da volim i poštujem sebe
Svaki početak je težak…
Kao mladoj 19-godišnjakinji, nije mi bilo jednostavno prihvatiti činjenicu da mi je dijagnosticiran
dijabetes, kronična bolest, koja je doslovce preko noći, preokrenula cijeli moj život naopačke.
Prvo na što sam pomislila bilo je kako ću raditi i živjeti te što ću i kako jesti.
Vjerujem da su se sve osobe sa šećernom bolešću, kojih u Hrvatskoj ima preko 300 tisuća,
suočile s istim, prvobitnim šokom, no ja sam se otpočetka vodila pozitivnom mišlju da je svaki početak težak te bila sigurna da ćemo moj životni suputnik i ja s vremenom pronaći zajednički jezik.
S obzirom na činjenicu da je dijabetes izrazito osjetljiv na fizičku aktivnost, vrlo sam brzo osvijestila
činjenicu da moram pažljivo birati namirnice i paziti na prehranu, prvenstveno kako bih izbjegla
potencijalne poteškoće s niskom razinom glukoze.
U cijelom tom procesu prilagodbe najveći mi je izazov predstavljao moj svakodnevni posao u kuhinji, u kojoj je tempo rada vrlo dinamičan, a nerijetko i stresan.
Započela sam s prehranom jednostavnim namirnicama kao što su crni kruh, jabuka, zobene pahuljice, razna variva i mesa.
Uz određenu dozu inzulina, osluškivanje tijela prilikom različitih aktivnosti
te njihov utjecaj na razinu glukoze, uspjela sam preuzeti kontrolu nad svojom bolešću, zbog čega sam se osjećala izrazito ponosno.
Strah od nerazumijevanja okoline
Iako me na samome početku brinulo kako će osobe iz moje okoline reagirati, ubrzo sam se uvjerila da su brige bile neopravdane.
Kolege s posla pružili su mi punu podršku te bili puni razumijevanja u trenucima
u kojima sam trebala izmjerili vrijednosti glukoze ili regulirati glukozu hranom.
U tom sam razdoblju mjerila glukozu iz krvi, učestalim bockanjem u jagodicu prsta,
zbog čega sam imala potrebu za češćim pauzama tijekom radnog vremena.
Međutim, dolaskom FreeStyle Libre sustava za kontinuirano praćenje glukoze,
uz senzor i čitač, dobila sam dodatnu slobodu i sigurnost te sam bila sretna što svakodnevno učestalo bockanje odlazi u prošlost.
Iskreno me iznenadilo koliko je moja bolest izazvala zanimanja osoba iz mojeg okruženja.
Često su zainteresirano promatrali način na koji upravljam dijabetesom, mjerim vrijednosti glukoze i
samouvjereno donosim odluke u svakodnevnim situacijama s kojima se susrećem.
Iako su najčešći komentari uključivali oduševljenje koliko sam se brzo i uspješno u svemu tome snašla,
moj je odgovor uvijek išao u smjeru da ni sami nismo svjesni koliko toga možemo učiniti za sebe kad se nađemo u situaciji u kojoj nemamo drugog, lakšeg izbora,
već moramo nešto poduzeti kako bi ponovno preuzeli kormilo nad svojim životom.
U borbi s dijabetesom, iznenadila sam samu sebe, a neprocjenjiva podrška obitelji
jedan je od ključnih razloga mog samopouzdanja.
Čvrsto vjerujem da me dijabetes ni u čemu ne može ograničiti,
već samo motivirati da budem još ustrajnija u svemu što naumim. ♥
„Veliko je olakšanje kad okolina pozitivno reagira na
naglu promjenu vaših životnih navika i pruža punu
podršku – tako se osjećate bolje, samopouzdanije i
prihvaćeno“
Velika podrška koju sam dobila s raznih strana uvjerila me je da u borbi s dijabetesom nisam sama te mi dala krila da budem još hrabrija i discipliniranija u svojoj novoj rutini i zdravim životnim navikama, a sama mi je bolest na čudnovat način ukazala na činjenicu da se svaka dobra ili loša odluka odražava na moje zdravlje. Dijabetes me naučio da volim i poštujem sebe.
Dijabetes itekako može biti poticaj za kvalitetniji život
Svjesna činjenice da moram promijeniti dotadašnji način prehrane, odlučila sam krenuti u smjeru
pripreme namirnica koje će odgovarati meni i mom dijabetesu, a istovremeno biti i ukusne.
Ubrzo me preplavila inspiracija te su brojne kreativne ideje, koje su mi isprva predstavljale izazov, postale moj novi hobi u kojem danas beskrajno uživam i bez kojega ne mogu.
Iskustvo uspješnog suočavanja sa šećernom bolesti bilo mi je poticaj za vođenje zdravijeg i
kvalitetnijeg života, a ujedno i glavni povod pokretanja bloga „Hrana bez grijeha“.
Na blogu s velikom pažnjom oblikujem i objavljujem recepte koji su dio moje svakodnevne prehrane te tako pokušavam motivirati sve oboljele osobe da ništa nije nemoguće te da se ne moramo odreći svega što nam je ukusno.
Društvene mreže i dijabetes
Netko bi možda pomislio da društvene mreže i dijabetes ne idu skupa,
ali ja sam uspjela dokazati suprotno.
Društvene su mi mreže uvelike pomogle da svoju svakodnevnu „borbu“ podijelim s ostatkom
zajednice koju čine oboljele osobe, ali i njihovi najbliži, te sklapam nova poznanstva i prijateljstva.
Imati prijatelje koji prolaze iste ili slične situacije, koji me u potpunosti razumiju i s kojima mogu
razmjenjivati savjete i iskustva, pravo je bogatstvo.
Putem društvenih mreža upoznala sam predivne ljude diljem zemlje i svijeta, s kojima dijelim
svakodnevna iskustva te koji su postali moj mali krug podrške.
Sada, s odmakom od 3 godine od postavljene dijagnoze, mogu reći da nisam ista osoba, već nova,
bolja verzija sebe, koja se zna uspješno suočiti sa svim izazovima te ne dozvoliti ičemu da stane na put mojoj sreći, zadovoljstvu i kvalitetnijem životu.
Želim svima da se ovako osjećaju, bez obzira bolovali od dijabetesa ili ne.
FreeStyle, Libre i srodne trgovačke marke su zaštićene marke društva Abbott.
© 2021 Abbott. ADC-47785 v 1.0
Hrana bez grijeha 